Prema članku 87. Zakona o radu, poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust, a za vrijeme neplaćenoga dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.
Neplaćeni dopust omogućuje radniku privremeno odsustvo s posla, ali bez prava na plaću i druge naknade iz radnog odnosa. Za razliku od plaćenog dopusta, kod kojeg radnik zadržava sva prava, u slučaju neplaćenog dopusta ona u pravilu miruju.
Kada se koristi neplaćeni dopust?
Zakon o radu Republike Hrvatske ne propisuje razloge ni trajanje neplaćenog dopusta – sve ovisi o dogovoru radnika i poslodavca. U praksi se koristi u različitim situacijama, primjerice:
- zbog školovanja ili dodatnog obrazovanja
- radi brige o obitelji ili osobnih obveza
- za dulja putovanja ili boravak u inozemstvu
- tijekom dužeg liječenja ili drugih privatnih razloga
Kako se podnosi zahtjev?
Radnik mora podnijeti pisani zahtjev poslodavcu. Poslodavac odlučuje hoće li ga odobriti i u kojem trajanju, osim ako je kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu drugačije uređeno. Preporučuje se da se sve detalje – početak i završetak dopusta, kao i uvjete povratka – definiraju pisanim sporazumom.
Što je s radnim stažem i pravima?
Tijekom neplaćenog dopusta radnik:
- ne prima plaću
- nema pravo na materijalne naknade iz radnog odnosa.
Povratak na posao
Po završetku neplaćenog dopusta, radnik ima pravo vratiti se na isto ili drugo odgovarajuće radno mjesto kod istog poslodavca. Na taj se način čuva kontinuitet zaposlenja, iako su prava iz radnog odnosa tijekom odsutnosti mirovala.
